1. |
Prašina
05:00
|
|
||
moje slabe ruke
moja koljena
moji tanki prsti
golih zglobova
moja ravna leđa puna tragova i
moje hladne noge ispod popluna
meka tkiva, ta vlažna zemlja
iz koje rastu stvari...
moje svijetle oči
tankih kapaka
i moja kratka kosa
blago udubljenje mekog trbuha
i moja čudna mjesta oštrih rubova
meka tkiva, ta vlažna zemlja
iz koje rastu stvari,
i moje bijele kosti
su hladno kamenje
i baš kao i ono
nadživjeti će sve
dok konačno na kraju
sve bude prašina
ispod ogromnog neba
naši lomljivi snovi
naše zablude
naše krhke veze
naše navike
naše glupe šutnje,
tihe predaje
naše sitne suze
za male izdaje
meka tkiva, ta vlažna zemlja
iz koje rastu stvari
i naše bijele kosti
su hladno kamenje
i baš kao i ono
nadživjeti će sve
dok konačno na kraju
sve bude prašina
ispod ogromnog neba
|
||||
2. |
Slatke besmislice
03:29
|
|
||
Poljubi me u mraku, da zaboravim svoje strahove.
Ne slušaj me što pričam, samo govorim
slatke besmislice:
kako miriše ti kosa, i kako imaš divan osmijeh,
i krive zube
I kako volim kad se smiješ, i da doneseš ono zadnje pivo,
a onda stvarno idem.
Zagrli me još jednom, da zatvorim oči i ne mislim ni na što.
Ne slušaj me što pričam, samo govorim
slatke besmislice:
da ti glas ima boju mjedi, i kako imaš tople dlanove,
i da si bijel ko sir.
I kako volim tvoje ruke, i da me otpratiš do vrata
jer onda stvarno idem.
|
||||
3. |
Zimska pjesma
03:24
|
|
||
Voli me danas, ne ostavljaj za sutra
voli me dok sam još nježna izvana i iznutra
dok sam još meka srca i meke kože
voli me onoliko koliko znaš, onoliko koliko možeš
Voli me danas, ne odgađaj za sutra,
voli me danas, ako me voliš uopće
voli me danas jer neće biti boljega trenutka
sutra ću biti gruba, kažem ti: drugo će biti sutra
Voli me slučajno, ili iz uvjerenja,
voli me kao da sve to nešto znači
voli me danas, dan je sutra kraći,
i malo bliže zadnjem od svih dana
Voli me danas, sutra se ne vrijedi,
voli me kao i druge, voli me kao nijednu,
i voli me makar je vani magla i makar nisam tvoja ni prva ni zadnja
ni ona prava
Ali voli me svejedno, bez namjere, bez računa,
voli me kao da sve to ništa ne znači
voli me danas, dan je sutra kraći,
i malo bliže zadnjem od svih dana
|
||||
4. |
Blaženo jutro
04:03
|
|
||
Blaženo jutro koje padaš
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nema rane da mi zadaš,
počivam mrtav u svom grobu.
Možda ćeš ipak da potpiriš
pepelom iskru zapretanu —
jer evo, trome grudi širiš
čeznućem suncu, jorgovanu.
Dijeliš mi neke tihe slasti
kad o tvom žaru vidim knjige
na polici — i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.
Za mene ipak nešto fali
u ovoj uzi bez raspeća,
na dragoj usni osmijeh mali,
u čaši vode kita cvijeća.
Blaženo jutro koje padaš
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadaš,
no vrati ljubav ovom Jobu.
|
||||
5. |
Sava
04:40
|
|
||
Nebo iznad nasipa je kišilo boje,
a ja sam okretala pedale.
Nebo iznad nasipa pokrivalo me nježno,
neki momci su protrčali kraj mene.
Kraj obala Save, bacit ću sate –
kraj obala Save bacit ću sate koje inače odnio bi neki loš vjetar....
neki loš vjetar.
Jer uvijek najviše zavolim stvari
kada ih odbacim od sebe,
jer uvijek najviše zavolim stvari
kada su malene i daleke –
hoću li te dragi voljeti još više,
hoću li te dragi voljeti još više kada jednom uspijem pobjeći od tebe...
pobjeći od tebe?
|
||||
6. |
Isprano i plavo
02:36
|
|
||
nebo je isprano i plavo iznad mene
samo daleka praznina
prazna daljina
iznad grada
nebo je isprano i plavo nad nama
tek rijetki oblak, ili pokoja ptica
da te podsjeti na pravu mjeru stvari
a Sava teče pod našim nogama
i ja ti kažem;
I should sit on a rock off Cornwall and comb my hair.
I should wear tiger pants, I should have an affair.
We should meet in another life, we should meet in air,
Me and you.
nebo je isprano i plavo nad gradom
i Sava teče pored nas i ja ću ući u nju
i neka me odnese
|
||||
7. |
Ljepota pobjeđuje sve
03:22
|
|
||
zima oduzima
mekoću zemlji i gipkost tvojim koracima
ali ljepota pobjeđuje sve
i tugu koja te stišava
i bijes, i poniženje, i vrijeme koje te mijenja
i koje će te sahraniti.
vrijeme oduzima
mekoću zemlji i gipkost tvojim koracima
ali ljepota pobjeđuje sve
|
||||
8. |
|
|||
tih par suza - samo slana voda
al ne znam više što bih dala
ispod sive skrame prašine
mirno spavaj
i u ovo lijeno nedjeljno popodne
ne znam više ni za što se borim
stvari koje me za tebe vežu su
stvari koje nikad ne govorim
tih par riječi - samo mukla jeka
al ne znam što bih drugo rekla
moje ploče, tvoji časopisi
i naša djeca
i u ovo lijeno nedjeljno popodne
ne znam više ni za kog se borim
stvari koje me za tebe vežu su
stvari koje nikom ne govorim
|
||||
9. |
Ne pitam te za istinu
05:29
|
|
||
svejedno...
kiša, suze, kamenje kraj puta
ponekad sam tužna, ponekad sam ljuta
ponekad sam sretna, kad pomislim na tebe...
jer i tuđe su usne meke i tople baš kao i tvoje
jer i tuđe me ruke grle nježno kao da me vole
padni kišo sa visina na zemlju koju ne vidiš
ne pitam te za istinu, nego da li me voliš
krevet, jastuk, cipele u kutu
ponekad ronim, a ponekad tonem
ponekad me voliš, ponekad i ja tebe...
jer i tuđe su usne meke i tople baš kao i tvoje
jer i tuđe me ruke grle nježno kao da me vole
padni kišo sa visina na zemlju koju ne vidiš
ne pitam te za istinu, nego da li me voliš
|
Svemir Zagreb, Croatia
Mi smo bend, što znači da stvaramo pjesme, imamo probe, održavamo nastupe i, ponekad, snimamo albume. Postojimo od 2011, a sadašnju postavu čine Zvonka Obajdin, Matko Boršić, San Mikulec, Daniel Rodik
Streaming and Download help
Svemir recommends:
If you like Svemir, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp