1. |
Mont Blanc
03:13
|
|
||
2. |
Jedro
03:04
|
|
||
|
hladne vode čudnih rijeka, moje noge u plićaku
ruke visoko u zraku i želim glasno vrisnut
mada pijano glavinja, samo štuca i trokira
i budi me u čudna doba, ne bih promijenila ništa
sada znam da još ga imam, mada ne znam gdje mi stoji
i mogu reć' da ne postoji, ali osjećam svejedno
sada znam da još ga imam, mada ne znam gdje mi stoji
i mogu pričat' da ne postoji, ali osjećam svejedno
kako topli ljetni vjetar
od mene pravi jedro
sloboda je stara kurva i možda laže kada zine
pogledaj to iz blizine: samo rupe i prašina
hladne vode čudnih rijeka, moje noge u plićaku
ruke visoko u zraku i želim glasno vrisnut
sada znam da još ju imam, mada ne znam gdje mi stoji
i mogu reć' da ne postoji, ali osjećam svejedno
sada znam da još ju imam, mada ne znam gdje mi stoji
i mogu pričat' da ne postoji, ali osjećam svejedno
kako topli ljetni vjetar
od mene pravi jedro
|
||||
3. |
Hladne ruke
04:29
|
|
||
|
Ponekad smo tako nisko
I voda je tako bistra
I vidi se dno
Ponekad smo tako nisko
Ponekad je tako jasno
I vani je tako svijetlo,
Tako svijetlo i bez sjena
I vidi se kroz naša rebra
Svaki detalj pogubljenja
I prosjaci na raskrišćima
Peru naše hladne ruke
Ponekad je tako čisto
Možda je stvarno lakše
Voljeti cijeli grad, nego jednog čovjeka
Možda je stvarno lakše
Voljeti tisuću ljudi, nego jednog čovjeka
Možda je stvarno lakše
Možda je stvarno lakše
(ali nije bolje)
Ponekad smo tako nisko
I voda je tako bistra
I vidi se dno
|
||||
4. |
Tako jako
05:07
|
|
||
|
tvoja kuća je tiha i uvijek u mraku
tu sam postiđeni prosjak na odlasku
tu sam nijemi pjesnik, prorok bez vida
žena bez tajni, dijete ispred zida
ti si ponoćno sunce, mjesečeva mijena
zar ne vidiš da sam...
tako jako?
jer si sačinjen od snova, i šarenog stakla
od vodene pare, od slomljenog svjetla,
od kišnih dana i vožnji bez cilja
nekih tuđih sjećanja i paralelnih zbilja
ti si lažno obećanje, iščezla pjena
kako ne čuješ da sam...
tako jako?
|
||||
5. |
Ono sto sam dala
03:28
|
|
||
|
Mjesec na nebu – jedva malo više od polovice.
Ono što sam dala, ću jedino sačuvati.
|
||||
6. |
Sve i kad bih htjela
03:35
|
|
||
|
Zalazak sunca
Taj trenutak kada dan postaje noć
U hiljadu boja
Pogled kroz prozor
Taj komadić svijeta koji mi je
Dano da vidim
I tako je lijepo, a tako je teško
I tako je divno, a tako je prazno
I tužna sam, i ljuta, i ne mogu zaboraviti
Sve i kad bih htjela
Jutarnja rosa
Taj trenutak kada noć
Prepušta mjesto danu
Al' ista tišina
Koja nas je provela kroz tamu
Ostavit će nas same
I tako je lijepo, a tako je teško
I tako je divno, a tako je prazno
I tužna sam, i ljuta, i ne mogu zaboraviti
Sve i kad bih htjela
|
||||
7. |
Jednog dana
04:18
|
|
||
|
Samo gledam...
Svijet je otkriven i nježan, tako mekan i ranjiv
I savija ga vjetar
Gola stabla, k'o promrznuta djeca
Iznad krovova oronulih kuća
Prvo sunce sporo topi zadnje hrpe snijega
I blistaju lokve na asfaltu
A ja ti kažem:
Jednog ću ti dana oprostiti
Jednog ću ti dana oprostiti
Jednog ću ti dana oprostiti
Prošle stvari
Se smanjuju i blijede
Kao stara, krhka, davno napisana pisma
Kao fotke
iz maminog djetinjstva
Nemam ništa
Ništa više da te pitam
Da ti kažem
Da te sjetim
Da te molim
Da ti uzmem
Da ti vratim
Da ti dam
Ni da poželim od tebe
Samo kažem:
Jednog ću ti dana oprostiti
Jednog ću ti dana oprostiti
Jednog ću ti dana oprostiti
... jednog ću si dana oprostiti.
|
||||
8. |
Kornjaca
05:05
|
|
||
|
Budio se dan, i svijet je bio mlad
Djeca su se smiješila, otvarala su oči.
Budio se svijet, i dan je bio mlad,
Za mala bosa stopala savijala se trava.
A ja, ja sam sanjala kišu
I bijeli list papira kako me pokriva,
Ja sam sanjala kišu
Kroz koju plivaju ptice u nijemim jatima
Ja sam sanjala blato
Pod kojim spavaju ribe staklenih pogleda
I da sam čista i gluha,
vlažna i meka i tiha, ispod svog oklopa
Ja sam sanjala kišu
Kako s ostataka svijeta ispire imena
I da sam čista i nježna,
Bez sjećanja i bez grijeha, ispod svog oklopa
Ja sam sanjala kišu
Kako s ostataka svijeta ispire imena
I da sam čista i gluha,
vlažna i meka i tiha, ispod svog oklopa
|
||||
9. |
Ljubit se na kisi
02:42
|
|
||
|
Pogledaj me, nasmiješi se
I reci dam sam slatka i da se
Smijem kao dijete
i da si sretan
Taj sjaj u tvojim očima,
Taj high koji nas drži
Sve te jednostavne stvari
Koje stanu u par riječi:
Da želim vidjet te i sutra
Da želim ljubit' se na kiši kao klinka, i biti sretna
Zagrli me, poljubi me
U vrat, u kosu, na vrh nosa
Reci da sam slatka
i da si sretan
Taj sjaj u tvojim očima,
Taj high koji nas drži
I sve odluke nam odnosi
u vjetar -
Kao da nikad nismo pali
K'o da nikad nismo stali, klekli, legli u to blato
Slano od suza
Kao da nikad nismo rekli:
„I'm too old for this shit“
Kao da nikad nismo polomili zube
|
||||
10. |
outro
00:40
|
|
||
Svemir Zagreb, Croatia
Mi smo bend, što znači da stvaramo pjesme, imamo probe, održavamo nastupe i, ponekad, snimamo albume. Postojimo od 2011, a sadašnju postavu čine Zvonka Obajdin, Matko Boršić, San Mikulec, Daniel Rodik
Svemir recommends:
Regionalne kompilacije - provjerite sva izdanja a ne samo ovo prvo!
go to albumIf you like Svemir, you may also like:
Downey to Lubbock
by Dave Alvin
Soulful guitar interplay form the heart of this lovely Americana collaboration from Dave Alvin and Jimmie Dale Gilmore.
go to album
featured on Bandcamp Radio Nov 1, 2016
go to album
Lush Life
by The Belair Lip Bombs
This eclectic debut from the Melbourne indie outfit features vibrant storytelling.
go to album
This sextet from Belo Horizonte, Brazil merge lo-fi, folk, rock, and country to create an ethereal sound.
go to album
No One Seems To Notice That It's Raining (Previously Unreleased Recordings 1970-75)
by Jay Bolotin
This compilation of songs from cult legend Jay Bolotin has the same stark beauty as prime Leonard Cohen and Jackson C. Frank.
go to album
